Cunami katastrofa na Sumatri, Indonezija

   Naziv “cunami” potiče od japanskih riječi ”cu” koja označava luku i ”nami” što znači talas, dakle lučki ili zalivski talas. Cunami talasi se relativno često događaju u uslovima kada se hipocentar  vrlo snažnih zemljotresa nalazi ispod mora, odnosno kada se pri razlamanju stijena  formira veće vertikalno pomjeranje (denivelacija) morskog dna, obično nekoliko metara, pa čak i preko 10 metara kod vrlo snažnih zemljotresa. Ovaj skok djelova stvorenog rasjeda u stijenskoj masi zemljine kore, tj. nagla promjena položaja dijela morskog dna u zoni epicentra, kao posljedicu stvara nagli skok nivoa vode iznad mjesta hipocentra zemljotresa. Tako stvoreni talas se brzo kreće ka obalama, dostižući brzine mlaznih aviona (čak do 900 kilometara na čas).
                                                      Geneza cunamija:

Dugotrajni proces akumuliranja napona u kontaktnoj zoni kolizionih tektonskih ploča
Nastanak zemljotresa - lomom stijena u kontaktnoj zoni i izdizanje vodene mase iznad hipocentralne zone
Započinje kretanje
stvorenih talasa ka obalama
(10 minuta nakon zemljotresa)
   Kada u priobalnom dijelu talas dopre do plitkih djelova, nastaje cunami efekat koji se manifestuje naglim smanjenjem brzine kretanja talasa i skraćenjem dužine talasa, ali i naglim narastanjem njegove visine, čak do nekoliko desetina metara. Najveća visina talasa u zemljotresu kod Sumatre iznosila je oko 12 metara. Širi prostor Filipinskih ostrva, cijeli zapadni obod Tihog Okeana, kao i istočni obod Indijskog Okeana obiluju vrlo jakim zemljotresima, kao i samom pojavom cunami talasa.
  Cunami talasi mogu nastati i nakon erupcije podvodnih vulkana, kao i usljed naglog kliženja ili odronjavanja velikih stijenskih masa u velike vodene sredine (mora, jezera i sl.), kao i udarom nekog većeg kosmičkog tijela (meteorita, asteroida i sl.) kada se takođe stvaraju talasi ogromnih dimenzija.
   Prostor Balkana u cjelini, kao i teritorija Crne Gore i šire okruženje, ne karakterišu se pojavom tako snažnih zemljotresa, kao ni pojavom cunami talasa pri nastranku zemljotresa na području Jadrana. Međutim, tokom bliže i dalje istorije, na području Mediterana događale su se brojne trusne katastrofe, koje su bile praćene i velikim cunami talasima. Pomenimo samo erupciju vulkana na ostrvu Santorini na jugu Grčke, koja se dogodila oko 1650. godine prije nove ere, pri čemu je nastao veliki vodeni talas koji je praktično u potpunosti uništio veliku Minojsku kulturu koja je postojala na tom ostrvu i na Kritu. Posljednji veliki cunami na području Sredozemnog mora nastao je u velikom zemljotresu iz 1956. godine sa magnitudom 7.7 kod grčkog ostrva Ciklada na Amorgosu,  kada je formiran cunami talas visok 25 metara, koji je razorio čak i obale Egipta.
   
   
 
   
02/06/2013