Zemljotres je vrlo kompleksan prirodni fenomen. Ova okolnost s jedne strane obavezuje seizmologe na veoma složen i multidisciplinaran naučni pristup u proučavanju tog fenomena, posebno u cilju njegove uspješne prognoze. Međutim, istovremeno, proces pripreme snažnih i katastrofalnih zemljotresa je uvijek praćen obiljem informacija koje se manifestuju u domenu praktično svih geofizičkih polja, kao i pojavom raznih geoloških fenomena. Ove okolnosti istovremeno pružaju nadu i snažan motiv za dublje istraživanje mogućnosti pouzdane prognoze budućih snažnih zemljotresa. Ovom problematikom danas se u Svijetu bave hiljade naučnika, ali je dosadašnji uspjeh skroman i sporadičan.
Kada se kaže "prognoza zemljotresa" obično se misli na tzv. kratkoročnu prognozu, koja treba da izrazi vrijeme, mjesto i jačinu zemljotresa. Vrijeme treba da bude definsano sa tačnošću reda veličine jednog dana. Kratkoročna prognoza još uvijek nije zaživjela u rutinskom obliku, ali se brojne seizmološke istraživačke institucije širom Svijeta intenzivno bave ovom problematikom - još uvijek u eksperimentalnom obliku. Praktično jedini uspješno kratkoročno prognoziran zemljotres do danas je tzv. Haicheng zemljotres u Kini, koji se dogodio 4. februara 1975. godine u Liaoning provinciji, sa magnitudom 7.3 i površinskim intenzitetom IX-X stepeni MCS skale. Tom prilikom, zahvaljujući uspješnoj prognozi ovog zemljotresa od strane kineskih stručnjaka, evakuacijom cijelog regiona je spašeno preko 100.000 ljudskih života (po nekim izvještajima oko 400.000). Međutim, činjenica da se već sledeće godine (1976.) u susjednoj provinciji Tangshan, potpuno nenajavljeno dogodio još razorniji zemljotres (sa magnitudom 7.6) i odnio preko 250.000 ljudskih života (po nekim izvještajima oko 600.000), govori koliko je prognoza ovog fenomena istovremeno složen i odgovoran zadatak.
Pored kratkoročne, razlikujemo i tzv. dugoročnu i srednjeročnu prognozu zemljotresa. Dugoročnom prognozom se definiše oblast i povratni period (statistički period ponovnog događanja) razornih i katastrofalnih zemljotresa u većem regionu. Ovaj oblik prognoze se najčešće izražava seizmološkim kartama koje prikazuju zone različitih stepena intenziteta zemljotresa koji će se u narednom periodu vremena (obično od 50, 100 i više godina) dogoditi na tom prostoru, sa određenom dozom vjerovatnoće realizacije te prognoze (obično oko 70%). Takve karte su pripremljene i za teritoriju Crne Gore tokom 1982. godine.
Srednjeročna prognoza je vezana za manje teritorije - kao što su zone tektonskih rasjeda u kojima se očekuje pojava velikih zemljotresa, a vrijeme prognoziranog zemljotresa se izražava sa tačnošću reda veličine godine (ili decenije). Kao što je već rečeno, sve vrste prognoze zemljotresa moraju biti rezultat kompleksnih multidisciplinarnih studija, pa su zato ove vrste istraživanja vrlo skupe i mogu ih realizovati samo razvijene zemlje. Na širem području Balkana do sada nije finansiran praktično nijedan projekt usmjeren na prognozu zemljotresa. Da bi kratkoročna prognoza zemljotresa bila naučno utemeljena, neophodno je prethodno izvesti dugoročnu prognozu u širokoj oblasti, zatim izdvojiti potencijalno seizmički najopasniji region, utvrditi relevantne tektonske strukture kao kandidate za generisanje sljedećeg jakog zemljotresa i dalja, praktična terenska istraživanja usmjeriti na taj prostor.
Sam proces pripreme zemljotresa traje dosta dugo, a zavisi od jačine zemljotresa koji će biti generisan. Tako na primjer, zemljotres sa magnitudom 7 biće praćen pojavom prekursora, odnosno predznaka zemljotresa u periodu od nekoliko godina prije njegovog događanja. Istovremeno, prateći fenomeni su, kao što smo već naglasili, veoma brojni, ali se ne manifestuju po nekom standardnom obrascu. Naime, izvjesni fenomeni u nekim slučajevima su vrlo naglašeni, dok su u drugim njihove pojave minorne ili sasvim izostaju. Ovakvo ponašanje prekursora jakih zemljotresa obavezuje istraživače da istovremeno osmatraju što veći broj takvih fenomena i da iz njihove manifestacije tokom vremena pokušavaju da izvedu kratkoročnu prognozu sljedećeg jakog zemljotresa u regionu. Razlozi manifestacije raznih geofizičkih i geoloških fenomena u fazi pripreme zemljotresa vezani su za proces akumuliranja naponskog polja, najčešće kao posledice bočnih tektonskih pritisaka u zemljinoj kori.
Od brojnih prekursora zemljotresa, pomenimo samo one najznačajnije i najčešće osmotrene u praksi:
- Promjena brzine seizmičkih talasa zbog izmjene gustine stijenskih masa usljed promjene unutrašnje strukture stijena,
- Smanjenje električne otpornosti tla - zbog pojave mikropukotina u stijenama, promjene poroznosti tla, sadržaja vode i sl.,
- Fluktuacija gravitacionog i geomagnetskog polja u regionu - zbog promjene gustine stijena i drugih fizičkih svojstava u fazi pripreme zemljotresa,
- Pojava "rojeva" manjih i većih zemljotresa u periodu od nekoliko dana prije glavnog zemljotresa,
- Emisija elektromagnetskih zračenja u širokom dijapazonu frekvencija,
- Pojava podzemnih tzv. telurskih električnih struja u tlu,
- Pojava elektrostatičkih naelektrisanja i pražnjenja elektriciteta iz tla u obliku svjetlosnog isijavanja (vidljivog u toku noći),
- Emanacija (oslobađanja) gasa radona iz tla i vode,
- Nagle promjene nivoa podzemne vode (oscilovanje vode u bunarima, promjena izdašnosti izvora i sl.),
- Lagano izdizanje ili spuštanje dijelova tla u zoni budućeg rasjeda (epicentralno područje), male promjene nagiba terena i td.
