|
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kako se pokreću kontinenti i šta je to tektonika ploča? |
Još 1912. godine, njemački geolog Vegener (Wegener), vođen očiglednom podudarnošću obrisa kontinenata južne Amerike i Afrike, predložio je hipotezu o kretanju kontinenata. Na osnovu ove hipoteze, engleski geolog Artur Holms (Arthur Holmes) i Hari Hes (Harry Hess) koncipirali su ideju o razmicanju okeanskog dna, koja je dopunila ideju o pomicanju kontinenata. Tek nakon prikupljanja brojnih geofizičkih i geoloških podataka šezdesetih godina, koji su naučno poduprli ove ideje, zaslugom brojnih istraživača, oblikovana je konačna i cjelovita hipoteza o tektonici ploča, nazvana "nova globalna tektonika". Prema ovoj teoriji, zemljina kora je izdijeljena na niz fragmenata, koje čine i kontinenti, i koji se lagano kreću u određenim pravcima relativno malim ali postojanim brzinama (između 1 i 12 cantimetara u toku jedne godine). Kretanjem, dolazi do sudaranja segmenata ovih ploča, pri čemu se u zoni sučeljavanja javljaju dodatni tektonski procesi i njihovi pratioci - zemljotresi. U zonama sučeljavanja okeanskih i kontinentalnih segmenata zemljine kore, okeanska kora (koja je znatno tanja od kontinentalne) se podvlači pod kopneni dio zemljine kore i formira tzv. subdukcioni proces (slika dolje).
|
 |
Dakle, subdukcija predstavlja proces podvlačenja jednog dijela Zemljine kore pod drugi dio. Pudvučeni dio kore lagano tone u tzv. Zemljin omotač (omotač zemljinog jezgra) dostižući dubine od nekoliko stotina kilometara. U okruženju Crne Gore postoje tri aktivne velike subdukcione ploče: Apeninska, Helenska i Mizijska.
Zbog "konzumiranja" dijela zemljine kore koja u subdukcionom procesu ponire u zemljinu unutrašnjost, na suprotnoj strani tog segmenta aktivan je suprotni proces - razmicanje okeanskog dna i rađanje novog segmenta zemljine kore. I ovaj proces je praćen zemljotresima, a evidentiran je širom Zemlje, posebno u cirkumpacifičkom pojasu (Tihi Okean) i duž cijelog središneg dijela Atlantskog Okeana.
 Na gornjoj slici prikazan je položaj osnovnih, tzv. mega tektonskih ploča (označene plavim linijima), sa njihovim nazivima. Plave tačke na slici simbolizuju položaj tzv. vrućih tačaka, u kojima je utvrđeno lokalno anomalno povećanje temperature magme. Kao pokretački mehanizam opisanih procesa kretanja tektonskih ploča i kontinenata, smatra se tzv. konvekcioni proces magme u zemljinom omotaču. Naime, po važećoj hipotezi, hladnija magma iz gornjih djelova unutrašnjeg omotača zemljinog jezgra, kao teža, lagano tone ka dubljim djelovima, dok se toplija magma, kao rjeđa i lakša, lagano penje ka plićim djelovima omotača. Taj proces formira veći broj hipotetičnih konvekcionih ćelija, pri čemu magma u gornjim djelovima omotača, koja se nalazi u kontaktu sa donjim djelovima zemljine kore (zapravo litosfere), ostvaruje lagano pokretanje kontinenata i drugih segmenata zemljine kore u određenom pravcu. Iako je najveći dio hipoteze o globalnoj tektonici ploča naučno verifikovan, sam geodinamički mehanizam pokretanja ploča još uvijek nije vjerodostojno dokazan. |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
